Trajna izložba

Trajna izložba Domovinski rat 1991. – 1995. je tematska, povijesna i pregledna izložba na hrvatskom i engleskom jeziku koja domaćim i stranim posjetiteljima pruža uvid u politička i društvena previranja od početka 80-ih godina 20. stoljeća, koja su, nažalost, rezultirala krvavim ratom u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pojašnjava tijek rata i naglašava pobjedu koju je ostvarila Hrvatske vojska.

Izloženi predmeti prate razvoj Hrvatske vojske od formiranja Zbora narodne garde i Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) do preustroja 1992. – 1993. godine. Naglasak je stavljen na heroje Domovinskog rata – pripadnike brigada Zbornog područja Split.

Nakon Drugog svjetskog rata Hrvatska je postala sastavni dio Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije pod vodstvom Josipa Broza Tita. Zemljom je vladao totalitarni režim koji je zabranio višestranačje, nacionalizirao imovinu i sustavno gušio političke protivnike. Nakon Titove smrti 1980. godine, ekonomska kriza i nespremnost političkog vrha da prihvati težnje Hrvata, Slovenaca i drugih naroda za demokratskim promjenama doveli su do rastućeg nezadovoljstva. Istodobno se širio srpski nacionalizam predvođen Slobodanom Miloševićem, koji je poticao podjele i strah, osobito u Hrvatskoj.

U travnju 1990. u Hrvatskoj je uvedeno višestranačje. Slobodni izbori donijeli su demokratsku promjenu vlasti, a Franjo Tuđman postao je prvi predsjednik samostalne Hrvatske. Na referendumu 19. svibnja 1991. građani su se većinom izjasnili za neovisnost, a 25. lipnja iste godine Sabor je donio Deklaraciju o samostalnosti, koja je formalno stupila na snagu 8. listopada 1991.

Proces osamostaljenja izazvao je pobunu dijela srpskog stanovništva, potpomognutu političkim i vojnim vodstvom Srbije i Jugoslavenskom narodnom armijom. Pobunjeni Srbi osnovali su paradržavu Republiku Srpsku Krajinu te okupirali gotovo trećinu hrvatskog teritorija s ciljem stvaranja etnički čiste Velike Srbije. Tijekom okupacije protjerano je ili ubijeno gotovo cjelokupno nesrpsko stanovništvo, a kulturna i sakralna baština Hrvatske sustavno je uništavana.

U svrhu obrane formirane su postrojbe Ministarstva unutarnjih poslova, Zbor narodne garde i dobrovoljački odredi Narodne zaštite, a kasnije i Hrvatske obrambene snage. Već u srpnju 1991. Hrvatska je raspolagala s više djelatnih i pričuvnih brigada, a do početka 1993. imala je ustrojenu i profesionalnu vojsku sposobnu za obranu teritorija.

Unatoč nastojanjima da se sukobi riješe mirnim putem, nakon proglašenja neovisnosti 1991. godine, nasilje je eskaliralo u otvorenu oružanu agresiju. Udružene velikosrpske snage uz potporu JNA napale su Hrvatsku s ciljem teritorijalnog cijepanja države. Napadi su se odvijali na više pravaca, prema Zagrebu, Varaždinu, Dubrovniku, Kninu, Zadru i u istočnoj Slavoniji. Vukovar je postao simbol otpora, gdje je oko dvije tisuće branitelja 87 dana pružalo otpor daleko nadmoćnijem neprijatelju. Nakon pada grada 18. studenoga 1991. počinjen je masovni zločin nad ranjenicima, civilima i osobljem iz vukovarske bolnice na Ovčari, pri čemu je ubijeno više od 260 ljudi. Tijekom opsade poginulo je oko 1.100 osoba, a tisuće su ranjene ili nestale.

Dubrovnik je od listopada 1991. bio potpuno opkoljen i napadan s kopna, mora i zraka od strane JNA i crnogorskih snaga. Unatoč teškim razaranjima, lokalni branitelji uz pomoć Hrvatske vojske i civilnog stanovništva uspjeli su obraniti grad. Napadi su zahvatili i Split, Zadar te brojna druga mjesta, ali je hrvatska obrana spriječila daljnje osvajanje teritorija. Obrana Vukovara, Dubrovnika i drugih gradova postala je trajni simbol hrvatskog otpora i stradanja.

Rat je izazvao tešku humanitarnu i izbjegličku krizu. Do kraja 1991. prognano je oko 150.000 ljudi, a ukupno je zabilježeno gotovo 800.000 izbjeglica, uključujući i one iz Bosne i Hercegovine te Srbije i Crne Gore. Hrvatska je organizirala prihvatne centre i osigurala smještaj za prognanike, nastojeći ublažiti posljedice humanitarne katastrofe.

Od 1991. do 1993. hrvatske snage provele su niz uspješnih vojnih operacija kojima su oslobođeni dijelovi zapadne Slavonije, Dalmacije i juga Hrvatske. Uvođenje mirovnih snaga UNPROFOR-a i Sarajevsko primirje omogućili su prekid vatre, iako su pobunjeni Srbi često kršili dogovorene sporazume. Paralelno s vojnim djelovanjem, Hrvatska je vodila intenzivne diplomatske napore za mirno rješenje sukoba. Međunarodna zajednica predlagala je planove poput Vanceova plana 1991. i Plana Z-4 iz 1995., koji je pobunjenim Srbima nudio široku autonomiju unutar Hrvatske, no vodstvo Republike Srpske Krajine odbijalo je reintegraciju. Humanitarni i gospodarski sporazumi omogućili su djelomičnu obnovu infrastrukture i olakšali život civilnom stanovništvu.

Presudan preokret dogodio se 1995. godine. Vojno-redarstvenom operacijom Bljesak u svibnju oslobođena je zapadna Slavonija, a operacijom Oluja u kolovozu oslobođeno je više od 10.000 km² okupiranog teritorija, uključujući Knin, čime je slomljena Republika Srpska Krajina. Time je osigurana teritorijalna cjelovitost Hrvatske i omogućen povratak velikog broja prognanika. Preostali okupirani teritorij u istočnoj Slavoniji vraćen je mirnim putem na temelju Erdutskog sporazuma iz studenoga 1995., uz prijelaznu upravu UNTAES-a, čime je do siječnja 1998. uspostavljen puni suverenitet Republike Hrvatske.

Tijekom Domovinskog rata smrtno je stradalo oko 19.500 osoba, uključujući više od 1.200 nestalih. Većinu žrtava činili su vojnici, ali su civili osobito stradavali na okupiranim područjima. Više od 400.000 ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, a do 2003. vratilo se oko 313.000 prognanika. Materijalna razaranja bila su golema: minirano je više od tisuću četvornih kilometara, uništeno ili oštećeno preko 217.000 stambenih jedinica, brojni gospodarski objekti i više od 2.400 kulturnih spomenika. Ukupna ratna šteta procijenjena je na 37,1 milijardu američkih dolara.

Paralelno s ratom u Hrvatskoj odvijao se i rat u Bosni i Hercegovini, u kojem su Hrvati organizirali obranu kroz Hrvatsko vijeće obrane. Nakon sukoba s Bošnjacima, Washingtonskim sporazumom 1994. uspostavljeno je savezništvo, a zajedničke operacije HVO-a i Hrvatske vojske pridonijele su oslobađanju teritorija i završetku rata u regiji.

Nakon rata Hrvatska se postupno razvila u stabilnu, demokratsku i europski orijentiranu državu. Postala je članica NATO-a 2009. godine, Europske unije 2013., Schengenskog prostora 2023. te je uvela euro kao službenu valutu. Danas Hrvatska aktivno sudjeluje u međunarodnim organizacijama i mirovnim misijama, potvrđujući svoju ulogu čimbenika stabilnosti u jugoistočnoj Europi.

Organizator: Muzej Domovinskog rata u Splitu

Autorica izložbe: Sanja Budić Leto

Stručni suradnik: Matej Gabrilo

Rad na postavljanju izložbe: Matej Gabrilo, Sanja Budić Leto, Bruna Periš

Naslovna fotografija: Željko Gašparović

Autori fotografija:

Božidar Vukičević

Matko Biljak

Stanko Ferić

Željko Gašparović

Damir Viličić

Marko Perić

Miro Kerner

Tomislav Miletić