UNIFORMA PRIPADNIKA 9. SREDNJODALMATINSKE BOJNE HOS-A „RAFAEL VITEZ BOBAN“ IVICE NAJEVA U FUNDUSU MUZEJA DOMOVINSKOG RATA U SPLITU

U fundusu Muzeja Domovinskog rata u Splitu nalazi se bogata zbirka vojnih odora i uniformi. Veliki dio te zbirke skupljen je putem donacija osoba koje su bili pripadnici Hrvatske vojske te nam svjedoče o ratnom putu osobe koja ju je nosila tijekom Domovinskog rata. Najzanimljivije su one uniforme koje na sebi imaju vidljive tragove kao rezultat ratnog djelovanja i sukoba s neprijateljskom vojskom u određenoj akciji. Ako su vidljivi tragovi na uniformi to, nažalost, često znači da je došlo do ranjavanja ili, u gorem slučaju, pogibije pripadnika koji je nosio tu uniformu. U ovom članku predstavljamo maskirnu uniformu pripadnika 9. bojne HOS-a „Rafael Vitez Boban“ Ivice Najeva u kojoj je ranjen 19. veljače 1993. godine u  Zemuniku Gornjem u zaleđu Zadra.

Hrvatske obrambene snage, skraćeno HOS, bile su oružano krilo Hrvatske stranke prava koje su uspostavljene negdje oko lipnja 1991. godine u svrhu obrane Hrvatske od velikosrpske agresije. Postrojbe HOS-a osnivane su u skoro svim mjestima gdje je bila osnovana i podružnica HSP-a, a broj pripadnika varirao je od mjesta do mjesta. Osim u Hrvatskoj HOS je djelovao i u susjednoj Bosni i Hercegovini. Svi pripadnici su bili dragovoljci, posebno je zanimljivo što je HOS-u pristupio i veliki broj stranih dobrovoljaca. Do sredine 1992. godine HOS je uklopljen u sastav Hrvatske vojske, a u Bosni i Hercegovini do kraja 1992. se uklopio u Hrvatsko vijeće obrane ili u Armiju BiH.

Zasigurno najveća i najpoznatija postrojba bila je 9. srednjodalmatinska bojna HOS-a „Rafael Vitez Boban“ sa sjedištem u Splitu. Prvi zapovjednik je bio bojnik Jozo Radanović. Bojna 1991. sudjeluje u obrani Dubrovnika te na ostalim ratištima kao popuna postrojbama Hrvatske vojske. Nakon međunarodnog priznanja Republike Hrvatske 9. bojna HOS-a uklapa se, kao i ostale postrojbe HOS-a, u sastav Hrvatske vojske. Ljudstvo ove bojne najvećim dijelom pristupa 114. brigadi HV-a te do kraja rata ostaje poznata kao 9. bojna HOS-a „Rafale Vitez Boban“, a njeni pripadnici kao hosovci.

Ivica Najev se priključio HOS-u u studenom 1991. godine. Nakon što je HOS integriran u Hrvatsku vojsku djeluje kao pripadnik 9. bojne HOS-a pod zapovjedništvom 159. brigade na zadarskom bojištu. Sudjeluje u obrani Zemunika Donjega kao i najisturenijeg položaja Gradina koji je bio jedan od najbitnijih položaja u obrani grada Zadra. Na istom ratištu je 29. travnja 1992. godine pod neprijateljskom tenkovskom i minobacačkom vatrom ranjen gelerom u lijevu nogu. Nakon oporavka vraća se na prvu crtu obrane. Nakon što je u srpnju 1992. godine rasformirana 159. brigada HV-a, Ivica Najev se i dalje kao pripadnik 9. bojne HOS-a, priključuje 134. brigadi HV-a djelujući na istom terenu do prosinca 1992. godine. Nakon rasformiranja 134. brigade HV-a stavlja se na raspolaganje 114. brigadi HV-a tj.  9. bojnoj HOS-a koja djeluje kao jedna bojna unutar brigade. Odmah po dolasku u postrojbu upućuje se na zadarsko ratište u selo Škabrnja koje je zahtijevalo ogromne psihofizičke napore svakog pripadnika 9. bojne. Tu se iskazuje kao hrabar i odgovoran vojnik koji uspješno izvršava svoje zadaće. U međuvremenu s interventnom grupom u više navrata izvodi diverzantske akcije te je pri jednoj  takvoj akciji i čišćenju terena u Zemuniku Gornjem 19. veljače 1993. bio pogođen snajperskom vatrom te ranjen u obje ruke. Metak ga je pogodio u lijevu podlakticu, a nakon što je izišao pogađa ga i u prstenjak desne šake. U liječenju u Zadru ostaje do 22. veljače kada je premješten u KBC Split na daljnje liječenje.  Za svoj doprinos u Domovinskom ratu Ivicu Najeva je pohvalio je zapovjednik bojne te je odlikovan „Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1992.“.

U trenutku ranjavanja nosio je maskirnu vojnu košulju na čijem su lijevom rukavu vidljivi tragovi ranjavanja te je rukav prilikom pružanja pomoći rasparan u dužini od 45 cm. Na samoj košulji nema nikakvih drugih oznaka, obilježja. Ne postoji ni etiketa, tako da je jako teško identificirati podrijetlo ili proizvođača košulje.

Preko te košulje prilikom ranjavanja na sebi je imao i maskirnu vojnu jaknu. No kao i na košulji, lijevi rukav je oštećen, a ne postoje nikakve oznake, obilježja ili etiketa proizvođača tako da podrijetlo ili proizvođač nisu ustanovljeni. Zanimljiva je mala metalna potkovica koja se nalazi na desnom prsnom džepu, a koju je dodao sam Ivica Najev kao sretnu amajliju ili amulet.

Treći odjevni predmet koji je nosio prilikom ranjavanja je maskirni prsluk broj veličine 52. Na njemu se vidi oštećenje prednjeg patenta, možebitno strgan prilikom pružanja prve pomoći. Na maskirnom prsluku ne postoje nikakve druge oznake ni obilježja. Etiketa na prsluku je na hrvatskom jeziku, no na njoj se ne nalazi ime proizvođača.

Na kraju možemo dodati kako su se pripadnici HOS-a tijekom Domovinskog rata istakli kao vrlo srčani i hrabri vojnici. Početkom rata kao dragovoljci organizirani pod okriljem Hrvatske stranke prave, a kasnije i kao pripadnici drugih postrojbi u sastavu Hrvatske vojske. Svi istaknuti zapovjednici, posebno oni na terenu, poznavali su njihovu borbenu vrijednost. Uniforma Ivice Najeva u fundusu Muzeja Domovinskog rata u Splitu je još jedan konkretan prilog takvoj ocjeni.

Objavljeno u: Vojna povijest, broj 120, ožujak 2021.